
Jedan od najvažnijih oblika utjecaja roditelja na odnos između braće i sestara je njihovo međusobno uspoređivanje.
Svi volimo kad smo uspoređeni s nekim drugim, ali, samo ako smo pritom mi ona strana koja je bolja i uspješnija u toj usporedbi. Zar ne? No, nerealno je očekivati da ćemo uvijek u usporedbama biti bolja strana. Ipak, niti nema potrebe da se uspoređujemo s drugima. Svatko je individua za sebe. Iz istog razloga, treba paziti da djecu previše ne uspoređujemo i prigovaramo jednom djetetu uspoređujući ga s drugim. Znate, ono, … daj pogledaj kako ti brat niže samo petice u školi… daj se ugledaj na sestru, ona piše tako lijepe sastave…
To može biti silno frustrirajuće i obeshrabrujuće. Svatko je jedinka za sebe i ima svoje vrline i kvalitete, ali i mane. Dijete ne smije osjetiti da je manje vrijedno ako njegov brat ili sestra ovo ili ono bolje mogu ili znaju. Svakom djetetu treba priznati ono što ono može i zna. Što je dijete samostalnije i tretira ga se kao zasebnu individuu, to će se osjećati sigurnijim u odnosu prema drugima.
Osim toga, uspoređujemo li djecu često i to obično jednostrano tako da je uvijek jedno te isto dijete hvaljeno na račun drugoga, ne smijemo se čuditi ako odnos među djecom bude, blago rečeno nepodnošljiv!

Svako dijete priželjkuje roditeljsku naklonost i privrženost, iako to možda na van ne pokazuje. Stoga, ako djecu stavljamo na suprotne strane i jedni drugima počinju predstavljati konkurenciju u smislu pridobivanja roditeljske pažnje ili ne daj Bože ljubavi, eto nevolja, svađa. Eto nesklada, razdora i propuštene prilike da skladan i snažan odnos među braćom i sestrama bude još jedan bedem, izvor snage i samopouzdanja!
Ako već uspoređujemo onda treba navesti istovremeno prednosti i jednog i drugog. Nešto poput, „zajedno se savršeno nadopunjujete!“
Još jedna neizravna dobrobit od skladnog odnosa braće i sestara su i zadovoljniji, sretniji i opušteniji roditelji… drugim riječima cijela obitelj je usklađena, harmonična i odrastanje u takvim uvjetima svaki dan je neprocjenjiva, golema prednost!
Zapravo, općenito, uspoređivanje na bilo kojoj relaciji (npr. s drugom djecom iz razreda, škole, zgrade, ulice…) nikako ne doprinosi jačem samopoštovanju. Treba se uspoređivati samo s jednom osobom, a to smo mi sami. Drugim riječima, uspoređivati ono što smo sada, u odnosu na ono što možemo biti. Ono što smo danas, s onim što smo sutra. Treba napredovati vlastitim tempom u okviru vlastitih okolnosti i mogućnosti. To je sve. Pokušati na to ukazati djetetu, prema potrebi, na način usklađen s dobnim uzrastom.
U tom kontekstu, poželjno je reducirati i vrijeme koje djeca provede na Instagramu i sličnim mjestima gdje se korisnici prikazuju samo u najboljem izdanju, s uljepšanim detaljima iz svog života i svakodnevice, manipulirajući dojmovima drugih. A, netko tko mora upravljati dojmom drugih, očito ni sam sebe nije dojmio.
Smatrate li sadržaj članka korisnim, podijelite ga s drugim roditeljima!

Sretno dijete, sretna obitelj. Sretna obitelj, sretno dijete!
Javite se kako bismo zajedno pokušali riješiti bilo koju poteškoću ili problem kojeg Vaš školarac ima. Ne zaboravite, nekad je dovoljan samo jedan kratak razgovor, jedan samo drugačiji pogled na problem…
Ivor Vodanović, prof.
Odgovara li Vam to, možemo prvi kontakt ostvariti i putem WhatsApp-a.
Nedavno objavljeni članci
- Kakve veze imaju zahvalnost i sreća?
- Zaustavimo ozljede neopreznim rukovanjem petardama!
- Ti mene uopće ne slušaš!
- Što ako mi se budu smijali ako pitam ili nešto kažem?
- Znači li VATRENIMA nešto naše navijanje ili im se za to živo fućka?! I kakve sad to veze ima?
Teme članaka
- Djeca (27)
- odgoj (6)
- Odnos s djecom (11)
- Učenje (12)
- Škola (18)
Tagovi:
Želite li dobivati obavijesti kada novi članci budu objavljeni, pretplatite se!
Besplatno je i naravno, uvijek se možete odjaviti!

Jedna misao o “Kako jednostavno poboljšati odnos između braće i sestara?”
Komentari su isključeni.