Koliko je važno suglasje roditelja?

Gdje svi misle isto, nitko ne misli dovoljno (a, možda ne misli uopće!).

Inovativno, divergentno razmišljanje preferirani je način razmišljanja u bilo kakvoj oluji ideja s željom da se iznjedre novi, drugačiji, jedinstveni pogledi na problem. Ipak, u pogledu odgojno-obrazovnog djelovanja roditelja (množina!) koji se iz perspektive djeteta trebaju doimati kao stabilna i čvrsta institucija, međusobna usklađenost, tj. suglasje, krajnje je bitno.

Reagiranje na ocjene, određene oblike i obrasce ponašanja, kako u školi, tako unutar obitelji, trebalo bi biti usklađeno u trenucima očitovanja prema djetetu.

Primjerice, reagira li tata na negativnu ocjenu: „Ma, bez brige sine, svi smo tu i tamo dobili jedinicu.“, a mama: „Sad si u kazni dva tjedna! Nema mobitela, gledanja TV-a, izlazaka!“ – dijete će u najmanju ruku biti krajnje zbunjeno! Neće znati što da misli, osim: „Dajte se dogovorite!“

Iako različita očitovanja svakog pojedinog roditelja u određenim situacijama mogu biti, svako za sebe, potpuno ispravan način reagiranja (ova kazna gore, to baš i nije), u zajedničkom nastupu, odnosno reagiranju, potrebna je usklađenost stavova. Odgojno-obrazovna nastojanja naspram djeteta odvijat će se kudikamo lakše, brže i učinkovitije.

Dakle, čim se na vidiku pojavi naznaka neusklađenosti, bilo koji trenutak kad su supružnici nasamo može se iskoristiti za međusobnu raspravu, dogovaranje i usvajanje zajedničkih kriterija i stava u pogledu reagiranja na bilo koje neželjene otklone od optimalnog. Bez obzira je li riječ o ocjenama, određenom prijestupu u školi, određivanju vremena povratka iz večernjeg izlaska ili nečem sasvim drugom. Sve kako bi u datom trenutku komentiranje i reagiranje bilo jedinstveno, a nikako podložno trenutnom raspoloženju ili odnosu među supružnicima! Uvijek je tamo gdje se otac i majka nadopunjuju, međusobno razgovaraju, dogovaraju i razumiju, lakše podizati dijete.

U protivnom, kada jedan roditelj prikuplja bodove na račun drugoga (ublažavajući kakav, realno loš rezultat učenika u školi ili neprimjereno ponašanje) dijete neupitno biva zbunjeno i dezorijentirano. Dakle, ne pokušavati pridobivati dijete na svoju stranu time što ćemo u odnosu na supružnika blaže reagirati na nešto objektivno loše ili neprimjereno. Nije fer niti prema supružniku, niti je korisno za dijete!

Možemo sve ovo usporediti sa sljedećim: na putovanju smo kroz nepoznatu zemlju. Najednom se izgubimo, a potom na križanju upitamo bračni par koji se šeta, kud bismo trebali skrenuti kako bismo stigli na odredište. Jedan od njih kaže LIJEVO, a drugi DESNO! Što ćemo najvjerojatnije napraviti? Ostati na mjestu dok sa sigurnošću ne saznamo gdje treba skrenuti, zar ne? Isto će učiniti i zbunjeni učenik ako ne zna tko je od roditelja u pravu, kako treba postupiti, koga poslušati.
A, dok suglasje supružnika nastupi, lako je moguće da uskoro ponovno stigne vijest o kakvoj lošoj ocjeni ili se kakvo neprimjereno ponašanje ponovi. Stoga je usuglašavanje ove vrste poželjno čim prije staviti na dnevni red. 😊

Smatrate li sadržaj članka korisnim, podijelite ga s drugim roditeljima!

Sretno dijete, sretna obitelj. Sretna obitelj, sretno dijete!

Javite se kako bismo zajedno pokušali riješiti bilo koju poteškoću ili problem kojeg Vaš školarac ima. Ne zaboravite, nekad je dovoljan samo jedan kratak razgovor, jedan samo drugačiji pogled na problem…

Ivor Vodanović, prof.

• Facebook
• Instagram

Odgovara li Vam to, možemo prvi kontakt ostvariti i putem WhatsApp-a.