
Praznici tijekom godine svakako su vrijeme za kratki mentalni reset, predah, odmor, razbibrigu, zabavu i intenzivnije druženje s prijateljima, osobito u svom prvom dijelu. Sve to dolazi spontano, samo od sebe, odnosno, gotovo niti jednog učenika nije potrebno na to dodatno podsjećati. 😄
Što se pak škole tiče, ako je riječ o besprijekornim učenicima koji su potpuno samostalni i disciplinirani te izvršavaju svoje obveze i bez nadzora, kao na autopilotu (u tom slučaju čestitke roditeljima!), neće ih trebati vjerojatno na ništa podsjećati. Oni će već znati što bi i kada trebalo napraviti.
Međutim, većinu učenika će trebati malo potaknuti, pogurati… da vrijeme tijekom praznika, osobito njihov drugi dio, iskoristiti i za još neke aktivnosti kako bi preostali period školske godine nakon praznika bio što plodonosniji.
Pa, što bi to bilo?
Bilo bi poželjno potaknuti dijete da za početak samostalno napravi neki oblik “inventure”, odnosno reviziju stanja.
- Je li zadovoljno usvojenim znanjem? Osjeća li dijete da razumije gradivo, tj. da su ocjene podudarne s usvojenim gradivom?
- Je li zadovoljno trenutnim postignućima u sklopu svakog pojedinog predmeta? Može li bolje?
- Postoje li u nekom predmetu ili području rupe u znanju, dijelovi gradiva koji, što zbog izostanaka, što zbog pukog nerazumijevanja, nisu kvalitetno usvojeni i mogli bi predstavljati prepreku u nastavku školske godine? Ako postoje, razotkriti koje je to točno gradivo te ga pokušati samostalno na miru i bez vremenskog pritiska još jednom prijeći ili zatražiti pomoć roditelja/instruktora. Pokaže li se da to nije dovoljno, poželjno je odmah po dovršetku praznika kontaktirati razrednika, odnosno predmetnog nastavnika te upitati za dodatnu/dopunsku nastavu kako bi se rupe u znanju i razumijevanju izravnale što prije, u svakom slučaju prije nego dolazak novog gradiva počne opterećivati.
- Postoje li negativne ocjene koje bi se mogle i trebale što prije ispraviti? Ako da, dati sve od sebe tijekom drugog dijela praznika da se dijete dobro pripremi za ispravak.
Što bi se još moglo (u)činiti tijekom praznika?
- Čitati lektiru koja se obično zada pred početak praznika,
- srediti bilježnicu i radnu bilježnicu, odnosno provjeriti jesu li uredno napisane sve domaće zadaće i drugo što je potrebno,
- započeti eventualno preuzetu obvezu izrade prezentacije ili kakvog drugog projekta,
- kratko ponoviti i osvježiti nedavno obrađivano gradivo što može biti iznimno korisno za nastavak školske godine jer se često na početku drugog polugodišta malo ponavlja gradivo s kraja prvog polugodišta!
I na kraju, ono što svi mogu, je – srediti i organizirati malo svoju radnu sobu, odnosno kutak za učenje!
Što bi roditelj mogao učiniti u ovom kontekstu?
Prije svega, ovisno o razini odgovornosti djeteta, potaknuti dijete da napravi gore navedeno. Nakon što dijete samostalno obavi spomenutu inventuru, sagledati zajedno s njim koliko je pritom bilo realno i temeljito.

Zaključi li roditelj kako trenutno stanje nije u skladu s onim što je dijete objektivno kadro postići, ako trenutni rezultati nisu u skladu s mogućnostima, blagim, razgovornim stilom ohrabriti i potaknuti dijete određenim smjernicama, savjetima na potrebne promjene u pristupu.
Važno je osvijestiti da će dijete osnovnoškolskog uzrasta stremiti onim razinama obrazovnog uspjeha u skladu s visinom na koju je roditelj postavio ljestvicu.
Ako je sam roditelj zadovoljan osrednjim rezultatima, unatoč svijesti o daleko većim mogućnostima, dijete najvjerojatnije neće imati ambicije ostvarivati bolje rezultate. Šteta, zar ne?
S druge strane, vjeruje li roditelj (bez ikakvog pretjerivanja), da je dijete kadro postići više, daleko je veća vjerojatnost (nego u prethodnom slučaju) da će tomu i težiti!
U svakom slučaju, vrijeme koje će roditelj provesti zajedno s djetetom u kontekstu ovog osvrta, analize i inventure, iznimno je korisno jer se prije svega svrhovito provodi vrijeme, a s druge strane izravno očituje iskazivanje interesa za dijete, njegovo obrazovanje i napredak. Znatno je to drugačije od pukoga interesa koji se očituje površnim pitanjima “Što ima u školi?“, i još površnijim odgovorima koji slijede („Ma, ništa!“), osobito ako je pitanje postavljeno u krivo vrijeme. A, o tome, važnosti odabira pravog trenutak i poštivanju prava na “mojih 5 minuta“, možete pročitati unutar istoimenog članka na koji vodi poveznica.
Smatrate li sadržaj članka korisnim, podijelite ga s drugim roditeljima!

Sretno dijete, sretna obitelj. Sretna obitelj, sretno dijete!
Javite se kako bismo zajedno pokušali riješiti bilo koju poteškoću ili problem kojeg Vaš školarac ima. Ne zaboravite, nekad je dovoljan samo jedan kratak razgovor, jedan samo drugačiji pogled na problem…
Ivor Vodanović, prof.
Odgovara li Vam to, možemo prvi kontakt ostvariti i putem WhatsApp-a.
Nedavno objavljeni članci
- Kakve veze imaju zahvalnost i sreća?
- Zaustavimo ozljede neopreznim rukovanjem petardama!
- Ti mene uopće ne slušaš!
- Što ako mi se budu smijali ako pitam ili nešto kažem?
- Znači li VATRENIMA nešto naše navijanje ili im se za to živo fućka?! I kakve sad to veze ima?
Teme članaka
- Djeca (27)
- odgoj (6)
- Odnos s djecom (11)
- Učenje (12)
- Škola (18)
Tagovi:
Želite li dobivati obavijesti kada novi članci budu objavljeni, pretplatite se!
Besplatno je i naravno, uvijek se možete odjaviti!
