Koliko je važna aktivnost učenika na satu?

Ako aktivnost na satu definiramo kao svjesno sudjelovanje učenika u obradi i ponavljanju gradiva, odnosno stanje u kojem je učenik mentalno prisutan, koncentriran, fokusiran, prati tijek sata te izražava svoje mišljenje onda kada je to zatražen, tada iz toga proizlazi velika dobrobit za učenika.

Dobrobit se prije svega očituje u tome što tijekom aktivne uključenosti, osobito tijekom ponavljanja gradiva, učenik zapravo provjerava vlastitu razina razumijevanja kao na kakvom probnom poligonu gdje je sasvim dopušteno griješiti, odnosno gdje se uči na vlastitim i tuđim greškama.

Naime, kad nastavnik prilikom obrade ili ponavljanja gradiva postavi pitanje i učenik zna odgovor (bez obzira je li prozvan ili ne), čim se objelodani točan odgovor, budan učenik će pohraniti taj fragment znanja i povezati ga s drugim, prethodnim, što je izuzetno važno za kasnije brže dohvaćanje istoga iz trajne memorije!

Ako je pak učenik mislio da zna točan odgovor, ali se ispostavi da on nije bio točan, moći će brzo korigirati svoje dotadašnje uvjerenje. Za učenika daleko ležernija atmosfera pri obradi i ponavljanju gradiva od one kada ga nastavnik ispituje za ocjenu, znatno olakšava i ubrzava spomenuto korigiranje. Mozak je tada jednostavno daleko prijemčiviji za takvo što. Sjetimo se. Pokušamo li djetetu očitati bukvicu, korigirati kakvo ponašanje, djelovati edukativno dok je u stanju napetosti, uznemirenosti ili stresa, trud nam je vjerojatno uzaludan. Pokušamo li to isto učiniti dok je dijete emocionalno smireno, šanse da korigira ponašanje značajno se povećavaju!

Na koncu, ako učenik nije znao odgovor na postavljeno pitanje prilikom obrade ili ponavljanja – doznat će ga, ako je budan, fokusiran i mentalno aktivan!

Sve ovo i jeste jedna od ključnih tajni uspješnih i učinkovitih učenika! Iskoristiti što više svaki nastavni sat, kako bi bilo manje posla i poteškoća kod kuće!

Inače, nedovoljna aktivnost je istovremeno obično posljedica nečega (npr. konstantne nepripremljenosti za sat, lijenosti, odnosno niske razine motiviranosti, niskog samopouzdanja, itd.…), ali, s vremenom ona postaje i uzrok nečega, a to je odbojnost prema predmetu. Prema onomu što nam baš i ne ide, s vremenom prestajemo pokazivati interes, a onda taj nedostatak interesa uzrokuje još slabije rezultate iz tog područja. Zar ne?

Dodatne koristi od primjerene i redovite aktivnosti

Nakon svakog pojedinog sata, nastavnik ne pamti tko je sve digao ruku, a tko ne. Ipak, redovito aktivne učenike svaki nastavnik definitivno primjećuje! Kontinuirano aktivni učenici se nakon nekog vremena itekako urežu u memoriju nastavnika, što osim lakše i kvalitetnije usvojenosti gradiva, ima višestruke koristi za učenika.

• Većom aktivnošću na satu učenik s vremenom može uočiti povećan interes za predmet jer se češće stavlja u situaciju da zbog kakvog točnog odgovora bude pohvaljen. To pak malo po malo potiče još veću aktivnost, čak s potencijalom da kao posljedica svega, određeni predmet bude jedan od omiljenijih, ako ne i najomiljeniji. Naime, kad učenik osjeti da mu dobro ide pojedini predmet, počne se još više truditi pa i ostvarivati kvalitetniju i bolju komunikaciju te interakciju s nastavnikom! Posljedično, uzlazna, pozitivna spirala se uspostavlja i nastavlja!

• Redovita upućenost u gradivo i aktivan pristup nastavi višestruko osnažuje toliko važno samopouzdanje učenika!

• Neki nastavnici nakon određenog vremena samo na temelju redovite aktivnosti s prevladavajuće ispravnim odgovorima, mogu dati ocjenu ili smanjiti obujam gradiva prilikom usmenog ispitivanja učenika. Drugim riječima, mogu smanjiti broj pitanja svjesni da je učenik ipak već mnogo puta pokazao razumijevanje gradiva u prethodnim, neformalnim situacijama.

• Korist je moguća u obliku pozitivnog dojma koji se ostavlja, a to se može kasnije na štošta odraziti! Na primjer, nastavnik može donijeti prevagu i lakše presuditi u korist učenika u nekim ključnim trenucima, poput zaključivanja, kada je ocjena možda između!

• Netko je lijepo rekao, nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati. Dobro je znati znanje, a još bolje ga je i demonstrirati, pokazati što znamo te primijeniti naučeno u situacijama kada je to potrebno ili poželjno! To je najbolja potvrda istinskog razumijevanja. I u svakom segmentu života odrasle osobe najviše se vrednuje primijenjeno znanje, jer zapravo, samo tada i ostvaruje svoju svrhu. Takvo postupanje omogućava nam napredovati i pomicati vlastite granice. Nema li boljeg poligona za vježbati takvo što, od škole!

• Gotovo svi nastavnici više simpatiziraju učenike koji se redovito trude i javljaju te kažu svoj odgovor na postavljeno pitanje pa makar on bio i pogrešan, nego one koji su veći dio sata mentalno potpuno odsutni. Naime, korist koju nastavnik ima i od pogrešnih odgovora, ogleda su u razotkrivanju miskoncepcija (pogrešno shvaćenih dijelova gradiva) koje učenici imaju te stoga prije formalnih oblika provjere nastavnik može dodatno razjasniti što je potrebno.

• Unaprijed svjesno brojnih prednosti veće aktivnosti na satu i djetetu je lakše u neformalnim situacijama (kada pitanja nisu izravno upućena njemu) očitovati znanje, nego kada je prilikom usmenog odgovaranja iz ovih ili onih razloga možda u grču ili zbog treme blokira te ne demonstrira na najbolji način znanje kojim zapravo raspolaže.

• Netko se slabije ili teže izražava pismeno, ali kontinuirano pokazuje visoku razinu usvojenosti gradiva usmeno. Dosta nastavnika takvo što uzima kao bitnu okolnost i prisjeti se toga u onim situacijama kada je učenik točno između dvije ocjene…

Kada aktivnost ipak nije poželjna?!

Možda će netko pomisliti „pa zar uopće ima situacija kada aktivnost nije poželjna?“

Ako učenik ne shvati ispravno značenje pojma aktivnost na satu, tada je moguće da iz pogrešno usmjerene ili izražene aktivnosti proizađe više štete nego koristi. O čemu se zapravo radi?

• Ako je učenik izrazito nametljiv u želji da se svaki put baš njega prozove, stalno skače iz klupe ili pretjerano maše nastavniku pred očima, moguće je da će izazvati određenu odbojnost od strane nastavnika. To će učenik s vremenom vjerojatno primijetiti te će možda i njemu samome nastavnik/predmet postajati pomalo odbojan. Nepotrebno! Stoga je poželjno razjasniti djetetu da je nastavnik dužan podjednako prozivati sve učenike, odnosno svima dati priliku pa čak i onima čija ruka stidljivo viri iz klupe, napola podignuta. 😊

• Situacije u kojima učenik želi da ga se prozove, ali istovremeno gotovo uopće ne promišlja o postavljenom pitanju već brzopleto kaže prvo što mu padne na pamet. Samim time povećava vjerojatnost za izvaljivanje gluposti koja će vrlo vjerojatno uzrokovati smijeh. Njega pak učenik vrlo lako može interpretirati kao podsmijeh, izrugivanje. Ako takav oblik reakcije prevladava iz sata u sat, može znatno utjecati na buduću razinu aktivnosti te postupno i gotovo neprimjetno snižavati, toliko važno samopouzdanje.

• Nastavno na prethodnu točku, ako učenik kontinuirano iz bilo kojeg razloga vapi za pažnjom, lako je moguće da će pod svaku cijenu željeti prvi reći odgovor, samo kako bi, makar i nakratko, bio u centru pozornosti! Možda bismo pomislili da je dobro što ga ne dira to što se svi prisutni svaki put smiju izvaljenim glupostima (jer, na neki način i jeste dobro). Ali, to je samo privid. Ovdje je samo želja za kratkotrajnom dozom pozornosti jača od neugode izazvane smijehom (podsmijehom?) ostatka razreda. Koliko sve to dugoročno utječe na samopouzdanje, a onda i na samopoštovanje, ne treba niti govoriti.

Što Vi mislite o ovome?

Napišite u prostoru za komentar ili na Facebook stranici.

Ako članak smatrate korisnim, podijelite ga s drugim roditeljima!

Javite se kako bismo zajedno pokušali riješiti bilo koju poteškoću ili problem kojeg Vaš školarac ima. Ne zaboravite, nekad je dovoljan samo jedan kratak razgovor, jedan samo drugačiji pogled na problem…

Ivor Vodanović, prof.

Sretno dijete, sretna obitelj. Sretna obitelj, sretno dijete!

• Facebook
• Instagram

Odgovara li Vam to, možemo prvi kontakt ostvariti i putem WhatsApp-a.