Kako izbjeći pogrešan start na početku školske godine?

S obzirom da su sportski rezultati, zbog lake mjerljivosti i praćenja, prilično egzaktna stvar, poslužit ću se sportskom analogijom kako bih nešto ilustrirao.

Ono što je u nogometu gol, odnosno u košarci koš, to je u školi OCJENA. Želi li sportaš postići najbolje rezultate, na treninzima ništa ne može zamijeniti istinsku želju i napor kako bi se usvojila ili usavršila neka vještina. Slično tomu, želi li se na sportskom terenu pobijediti, ništa ne može zamijeniti predanost, marljivost, trud, rad i disciplinu.

Isto tako, s ciljem trajnog usvajanja znanja i razvijanja vještina te postizanja najboljih ocjena – ništa ne može zamijeniti redovito učenje i izvršavanje školskih obveza.

Prije nekoliko godina košarkaška reprezentacija Hrvatske igrala je utakmicu s protivnikom čijeg se imena ne sjećam, no, zbog vrlo napete završnice, rezultat sam dobro zapamtio. U zadnjim trenucima Hrvatska je postigla koš, čime je rezultat, na oduševljenje svih, preokrenut u konačnu pobjedu! Završilo je 80:79 za Hrvatsku!

S obzirom da je utakmica bila odigrana na početku školske godine, iskoristio sam sveopće oduševljenje i činjenicu da je dosta učenika vrlo vjerojatno gledalo utakmicu. Rezultat i konačna pobjeda potaknuli su me da s učenicima o tome porazgovaram. Pitao sam ih: „Što mislite koji je koš bio odlučujući za pobjedu?“ Odmah su uslijedili odgovori: „Zadnji!“,… „Ne, prvi!“… „Onaj na početku zadnje četvrtine!“, itd., itd.,… sve dok netko nije konačno uzviknuo: „Svaki koš je bio jednako bitan!“ To je bio, dakako, jedini ispravan odgovor!

Doista je tako, zar ne? Onaj posljednji koš ne bi imao tako značajan utjecaj da preokrene rezultat u pobjedu, da nisu postignuti svi prethodni koševi, slažete se?

Koja je poanta usporedbe?

Nakon što je ukinuto zaključivanje ocjena na polugodištu, dosta učenika na početku školske godine izrazito ležerno shvaća školske obveze i počinje ozbiljnije pristupati školskim obvezama tek krajem nastavne godine.

Dio učenika počne osvještavati stanje s ocjenama u pojedinim predmetima tek zadnjih mjesec dana (a neki i kasnije!). Neki tada uvide koliko su blizu višoj ocjeni, nakon čega započne „lov“!  Dio se uspije mobilizirati i ostvariti željenu ocjenu, no, nažalost, dosta ih ne uspije. Ili zbog nerealnih očekivanja ili su previše toga već uprskali ili, što je najčešće, zbog izostanka kontinuiranog, cjelogodišnjeg rada. Nemoguće je, naime, u nekoliko dana nadoknaditi ono što se nije radilo cijelu godinu. Osim toga, stres uzrokovan nagomilanim zaostacima, učestalim testovima, provjerama i odgovaranjima pred kraj godine, svakako ne ide u prilog.

Baš kao i u gore spomenutoj utakmici, kada je Hrvatska pobijedila u zadnjem trenutku, svaka prethodna minuta igre bila je bitna, odnosno svaki koš bio je jednako važan. Tako je i u školi. Svaki nastavni sat se računa, svaka prilika da se stekne određeno znanje ili razvije određena vještina, svaka ocjena – jednako je bitna!

Kada Hrvatska na početku nogometne utakmice primi pogodak i gubi 1:0, malo smo žalosni, ali, ništa strašno. Može se lako nadoknaditi, ima još mnogo vremena, zar ne?

No, ako ubrzo uslijedi i drugi pogodak (2:0), postaje ozbiljnije, sve smo zabrinutiji. Naime, nije lako vratiti dva gola, kamoli preokrenuti u pobjedu! Još k tomu, otvorenijom i riskantnijom igrom, u pokušaju da reprezentacija preokrene rezultat, može se primiti i treći pogodak! Upada se sve dublje u blato, zar ne? ☹

S druge strane, kad momčad za koju navijamo postigne prvi pogodak na utakmici već na početku, što se dogodi? Zbog mogućnosti da igri pristupe nešto opuštenije, svjesni prednosti koju su već stekli, igrači lakše postižu i drugi pogodak! Što se još dogodi? Dogodi se zanos, polet, vjera da se to može ponoviti, nastaviti, raste toliko važno samopouzdanje…

Stoga, preporučam da potaknete djecu da se što boljim, po mogućnosti odličnim ocjenama upišu u „listu strijelaca“ čim prije, na početku utakmice, na početku godine, što će predstavljati sjajan početak te ojačati toliko bitnu motivaciju za dugačku nastavnu godinu. 😊

To je daleko ljepše, nego li započeti lošim ocjenama. One same po sebi demotiviraju, a još ih kasnije treba ispravljati kako bi se postigao rezultat, koji možda neće biti u skladu sa stvarnim potencijalom učenika! ☹

Na kraju, dosta se učenika prvih nekoliko tjedana zavarava izjavom: „Ne trebam još ništa raditi (učiti, pisati zadaće, ponavljati) jer – škola je tek počela!“. Da, doista, tek je počela – ali je P O Č E L A! Sve ono što čini uobičajenu školsku svakodnevicu pa tako i ocjenjivanje, može se dogoditi već danas! Stoga, zašto ne započeti na najbolji mogući način? 😊

Što Vi mislite o ovome?

Napišite u prostoru za komentar ili na Facebook stranici.

Ako članak smatrate korisnim, podijelite ga s drugim roditeljima!

Javite se kako bismo zajedno pokušali riješiti bilo koju poteškoću ili problem kojeg Vaš školarac ima. Ne zaboravite, nekad je dovoljan samo jedan kratak razgovor, jedan samo drugačiji pogled na problem…

Ivor Vodanović, prof.

Sretno dijete, sretna obitelj. Sretna obitelj, sretno dijete!

• Facebook
• Instagram

Odgovara li Vam to, možemo prvi kontakt ostvariti i putem WhatsApp-a.