Ti mene uopće ne slušaš!

Postoji li netko tko ne voli primati darove? Nekako sam uvjeren da ne.

Primiti dar, bez obzira na njegovu materijalnu vrijednost, zapravo znači biti svjestan sljedećega – netko je mislio na nas. A, nije li baš to ono nešto, što izaziva lijep osjećaj. Osjećaj ugode. Ako je s darom pogođeno “u sridu“, tim bolje, jer je netko još pokazao da nas osluškuje, sluša (i onda kada to ne mislimo!).

Nije li dar onaj koji smo priželjkivali, možda je problem baš u tome što smo nešto, točno određeno očekivali (kao i obično, razočaranje je samo raskorak između očekivanog i dobivenog). No, ipak, kad smo darovani, uvijek možemo reći “makar je mislio/mislila na mene 🙂“

Kada sam prije par godina, u nekom predbožićnom ozračju, tijekom razgovora sa svojim učenicima otvoreno postavio pitanje kakve darove od roditelja vole, zaredali su uobičajeni odgovori poput: nove odjeće i obuće, mobitela, gadgeta i slično. Međutim, nakon što je nabrajanje darova ovakve vrste iscrpljeno do krajnjih granica, počeli su se javljati i odgovori poput: “zajedničko igranje”, “zajedničko vrijeme” i slično, s predznakom – ZAJEDNIČKIH AKTIVNOSTI.

Kada sam ih potom upitao za što bi se odlučili kada bi morali birati između onih prvih (materijalnih) darova koje su nabrajali i ovih “zajedničkih“, odgovor je bio gotovo jednoglasno “zajedničke aktivnosti”.

Međutim, uslijedila je još zanimljivija rasprava kada je netko komentirao: “Ja obožavam kad tata i ja pričamo o nečemu, ali dok pričamo, on često nije tu.” Na upit, “Kako to misliš nije tu? Često putuje ili nešto drugo?” – učenik odgovara: “Nešto drugo! Ja to jednostavno kužim, on je tu sa mnom, ali kao da nije. Kao da je negdje drugdje. Kao da misli na nešto drugo.“

(Ovo nekako baš podsjeća na refren pjesme Daleke obale: „Ti nisi tu, ti si na nekom drugom mjestu…“)

Nadovezali su se na to i drugi učenici sa sličnim komentarima.

U nastavku sam pokušao ukazati djeci na ponekad doista razumljive razloge toj pojavi kao i potrebi da imaju ponekad pojačano razumijevanje za takvo što. Naime, da bi njima svakodnevica bila bezbrižna, roditelju je u glavi stotinu i jedna obveza koja katkada oduzima pozornost.

Međutim, pokušavajući potom dokučiti kakav bi to bio optimalan način provođenja zajedničkog vremena… postavljam djeci pitanje: “U redu, kako znaš da ti roditelj posvećuje maksimalnu pozornost dok bilo što s njim radiš? Razmisli i napiši mi neku situaciju kada si znao da ti roditelj posvećuje punu pozornost, potpuno svjestan trenutka. Napišite mi jedan primjer kada ste to primijetili pa ste se zbog toga osjećali posebno.“

Slijede vrlo izravni, otvoreni, originalni odgovori!

“Moj tata je nedavno pauzirao prijenos utakmice na TV-u kad sam mu počeo pričati o onome što se dogodilo na satu geografije.
Ostao sam paf!“

♦ ♦ ♦ ♦

“Moja mama je upravo peglala tatinu košulju. Kada sam joj prišla i rekla kako bih s njom o nečemu porazgovarala, isključila je peglu iz utičnice i okrenula se prema meni!”

♦ ♦ ♦ ♦

“Moj tata i ja smo igrali “Čovječe ne ljuti se“. Dok se nakratko okrenuo prema mami, namjerno sam naprijed pomaknuo svoju figuricu da vidim prati li tata igru. Čim se okrenuo odmah me je skužio!
Znao sam da je TU!”

♦ ♦ ♦ ♦

“Ja sam prije znala primijetiti da me mama onako na pola sluša pa sam jednom prilikom usred nekog razgovora rekla da sam slučajno razbila staklo na mobitelu koji su mi nekoliko tjedana prije kupili. Htjela sam baš vidjeti sluša li me uopće. Nekad prije bi samo nastavila klimati glavom dok joj pričam, ali ovaj put mama me je odmah skužila i samo smo se obje nasmijale! Znala sam da me sluša!”

♦ ♦ ♦ ♦

 “Nedavno, dok smo tata, mama i ja nakon ručka ostali razgovarati o mom nastupu u glazbenoj školi, tatu je netko s posla uporno zvao na mobitel. Inače se uvijek javlja. Ovaj put se nije javio! Nakratko je samo pogledao prema mobitelu, a onda se okrenuo prema meni, gledao me u oči i nastavio slušati. To mi se baš svidjelo! Osjetio sam se važno.”

Što Vi mislite o ovome?
Napišite u prostoru za komentar ili na Facebook stranici.

Ako članak smatrate korisnim, podijelite ga s drugim roditeljima!

Podijelite s drugima roditeljima, ako članak smatrate korisnim.

Javite se kako bismo zajedno pokušali riješiti bilo koju poteškoću ili problem kojeg Vaš školarac ima. Ne zaboravite, nekad je dovoljan samo jedan kratak razgovor, jedan samo drugačiji pogled na problem…

Ivor Vodanović, prof.

• Facebook
• Instagram

Odgovara li Vam to, možemo prvi kontakt ostvariti i putem WhatsApp-a.

Sretno dijete, sretna obitelj. Sretna obitelj, sretno dijete!