Kakve veze imaju zahvalnost i sreća?

Netko je lijepo izrazio: „Zamisli što bi bilo kad bi sutra imao samo ono na čemu si dan prije bio zahvalan.“ U kontekstu nove godine, proširio bih tu sjajnu misao…

Što bi bilo kad bismo u godini koja slijedi imali samo ono na čemu smo do isteka postojeće godine izrazili zahvalnost?! Zamislite takav filmski scenarij!

Kako bi to izgledalo da već u prvim minutama nove godine, malo po malo ostajemo bez svega onoga što nismo prošle godine dovoljno osvijestili, što smo podrazumijevali, a na čemu nismo bili zahvalni?!

Zamislimo kako se, kao lampice na božićnom drvcu, jedna po jedna gase sve te blagodati kojima smo raspolagali, ali smo ih uzimali zdravo za gotovo!

Zamislimo s druge strane kakvu lijepu spiralu pozitivne energije, pozitivnih osjećaja može još danas izazvati svatko u svom okruženju, ako prvo u svojoj glavi osvijesti i na nečemu osjeti zahvalnost, a potom nešto od toga izrazi i svojim bližnjima. Npr., „Sretna sam što postojiš! Ponosim se tobom! (ženo/mužu/sine/kćeri!)“

Na čemu biti zahvalan?

Pokušajmo osvijestiti na čemu bismo mogli biti zahvalni… a potom na trenutak procijeniti koliko su nam doista to važne ili nevažne stvari. Ako pomislimo da su nevažne, jesmo li spremni ovaj trenutak zauvijek ih se odreći?

Pokušamo li život zamisliti bez nečega što sada imamo, bit će jasno koliko nam je netko važan! Koliko nam je nešto važno!

Ono što znam ja koji sam s druge strane ovog ekrana i osobno vas vjerojatno ne poznajem, jeste da:

♦ imate dva zdrava oka kojima vidite i čitate ovaj tekst!!! Mnogi žive u vječnom mraku!

♦ očito niste ni gladni ni žedni ni bosonogi jer da jeste ne biste sada bili ovdje već biste rješavali ta egzistencijalna pitanja!

♦ imate očito i djecu kad ste na ovoj stranici! Koliko je parova koji je nemaju, a sve bi dali da je imaju!

♦ imate očito z d r a v u djecu jer da nije tako, vjerojatno biste čitali neki sasvim drugi sadržaj sjedeći u čekaonici kakve zdravstvene ustanove i čekajući nalaze/izvještaj medicinskog osoblja, nadajući se dobrim vijestima!

Evo, nabrojao sam samo nekoliko stvari – koje su sve, samo ne beznačajne! Kad bi se niz zaustavio na „samo“ te 3-4 stavke, mislim da je to i više nego dovoljno razloga za osjetiti zahvalnost i biti – sretan!

Djeca, škola i zahvalnost

Ako i uz sav vaš trud i poticaj… te sve napore koje dijete ulaže, ono i dalje ne ostvaruje baš sve ono što ste zamislili i očekivali, treba se sjetite da je blagoslov i kad imate zdravo, sretno i samopouzdano dijete, kad ima prijatelje, kad je veselo i nasmiješeno… kad se lijepo slaže s bratom i sestrom, kad vidite da s vama otvoreno o svemu razgovara, kad vidite koliko mu znači činjenica da uvijek ima pored sebe VAS, sigurnu luku u koju svaki dan može uploviti, svjesno da ćete pružati ljubav i zaštitu i kad mu ne ide! Iako dijete to, naravno, ne pokazuje niti izražava, barem ne toliko očigledno!

Pokušajte samo ovo preokrenuti: dijete je bolesno, nesretno, niskog samopouzdanja, bez prijatelja, ne smije se, tužno je i dosadno i sebi i drugima, ali, eto ima sve 5 u školi (iako je to u tim okolnostima gotovo i nemoguće!)

Ovo su gotovo sve vrlo značajne, ako ne i najvažnije stvari u životu koje često uzimamo zdravo za gotovo, podrazumijevamo ih i prestali smo biti zahvalni na njima. Osvijestimo to iz dana u dan uvijek ponovno, a osobito u trenucima kad možda pomislimo kako je susjedova trava zelenija, kako u odgojnim postupcima svima ide bolje i lakše nego nama, itd…   

Znate, kad vam netko kaže kako vam je dijete vrlo pristojno… pa ako i nije najbolje u školi, imate se itekako razloga ponositi! Jedna majka koju možda stalno pozivaju u školu radi disciplinskih problema i nepodopština njenog djeteta, rado bi se mijenjala s vama!

Ipak, svako dijete pa i ono u školi problematično, očituje barem s vremena na vrijeme i neke lijepe obrasce ponašanja ili iskazane vještine, koje imaju razloga u roditelju izazvati osjećaj ponosa i posljedično – zahvalnosti!

Modeli ponašanja, izražavanje zahvalnosti i samopouzdanje!

Svi već znamo da djeca najviše uče na modelima koje oponašaju (optimalno roditeljima). Izvrsno bi bilo stoga kada bi i tu osobinu, zahvalnost, djeca počela razvijali već tijekom godina odrastanja i sazrijevanja. Jedan od razloga je i povećana razina samopouzdanja, nešto što većini učenika manjka, a na koju zahvalnost ima ogroman utjecaj!

Naime, ako se u životu fokusiramo na ono što nemamo, a uvijek će nam nešto nedostajati, možemo sami sebe doista bacati u očaj, nepotrebno! Ali, ako malo bolje promislimo i shvatimo koliko toga imamo što mnogi drugi nemaju, možemo se osjećati bogato, zadovoljno, sretno, ponosno, uspješno! A, to je upravo ono što u najvećoj mjeri ima utjecaj na samopouzdanje!

Bitno je stoga da svojim primjerima pokazujemo značaj izražavanja zahvalnosti. Djeca u ranoj životnoj dobi ne preispituju previše neke obrasce ponašanja koje vide kod roditelja, jer, „roditelji valjda znaju što rade“… Djeca ih uglavnom samo kopiraju! Pa neka onda kopiraju nešto tako lijepo kao što je izražavanje zahvalnosti! Krenu li tako dalje u svijet odraslih, obogaćeni za tu divnu osobinu, zahvalnost, posijali smo sjeme njihove radosti, zadovoljstva, sreće.

Iz svih navedenih razloga sjetimo se stoga u prigodama kad smo svi zajedno, reći: „Bože, hvala ti na ovoj lijepoj obitelji koju imam, hvala ti na ovoj divnoj djeci, mužu,… hvala ti što smo svi zdravi, što smo sad na okupu, što imamo što postaviti na stol i blagovati!“ Ako to do sada nismo činili, djeci će u početku biti to čudna promjena, ali s vremenom će to prihvatiti, a pomalo, nakon nekog vremena početi i usvajati! Otvoreno potaknite djecu da pokušaju osvijestiti ono što imaju, a nemaju svi. Počne li vam dijete navodite što drugi imaju, a ono ne, samo ga podsjetite na bilo što drugo što VAŠE dijete ima, a drugi nemaju!

♦ ♦ ♦

Osjetimo zahvalnost i radost za sve ono čime smo bili darovani ove godine, za sve što je bilo dobro u protekloj godini; a sve što je moglo biti bolje, prebacimo na sljedeću, u kojoj to pokušajmo odlučno unaprijediti, poboljšati! Ako se nešto od toga odnosi i na vaše klince i školu, javite se, zajedno ćemo pronaći rješenje! Zajedno ćemo dokučiti što su prepreke za ostvarivanje punih potencijala Vašeg djeteta.

Što Vi mislite o ovome?
Napišite u prostoru za komentar ili na Facebook stranici.

Ako članak smatrate korisnim, podijelite ga s drugim roditeljima!

Javite se kako bismo zajedno pokušali riješiti bilo koju poteškoću ili problem kojeg Vaš školarac ima. Ne zaboravite, nekad je dovoljan samo jedan kratak razgovor, jedan samo drugačiji pogled na problem…

Ivor Vodanović, prof.

• Facebook
• Instagram

Odgovara li Vam to, možemo prvi kontakt ostvariti i putem WhatsApp-a.

Sretno dijete, sretna obitelj. Sretna obitelj, sretno dijete!