Zašto je važno brzo ispraviti negativnu ocjenu?

Naš obrazovni sustav još uvijek je tako koncipiran da najveću vrijednost pri upisu u srednju školu predstavljaju ocjene, a ne stvarno znanje koje stoji iza tih ocjena. Ipak, čini se da se i po tom pitanju stvari napokon počinju lagano mijenjati. U međuvremenu, dok se sve to ne posloži kako bi trebalo, valja voditi brigu I o ocjenama.

U svakom slučaju, negativne ocjene se ne bi trebale dugo kiseliti u imeniku. Jedna negativna ocjena naprosto pomalo privlači druge neprimjerene ocjene. Baš kao što pojava plijesni na kriški kruha uzrokuje plijesan na cijelom kruhu. Što prije odstranimo komadić plijesni, to bolje, zar ne?

Što se događa kada negativna ocjena dugo strši neispravljena u imeniku onog učenika kojemu ta ocjena zapravo odudara od prevladavajućih ocjena? Učenik počne, malo po malo, osobito ako se u međuvremenu pojavi još jedna negativna (ili za njega izrazito slaba ocjena), mijenjati sliku o sebi, spuštati vlastitu ljestvicu očekivanja, snižavati standarde na koje je samog sebe navikao! Tu leži najveća šteta, da ne kažem opasnost!

Ako prolijemo kečap po bijeloj košulji ili se zaprljamo sokom od jagoda, hoćemo li drugi dan i dalje hodati takvi naokolo? Zasigurno ne. Želimo što prije izgledati uredno i lijepo, kako to nama dolikuje. Dijete bi možda drugi dan odjenulo tako zaprljanu majicu, ali mu to nećemo gotovo sigurno dopustiti, zar ne? Upravo tako negativna ocjena djeluje kao mrlja koju bi učenik trebao što prije odstraniti i to prije svega s naglaskom na stjecanju znanja i vještina, iza kojih će dobra ocjena gotovo sigurno uslijediti. Takvim postupanjem učenik nauči što je potrebno, zadržava sliku koju je imao o sebi prije negativne ocjene te i nastavniku demonstrira stav: „zeznuo sam, ali stalo mi je i dalje!“, što je itekako bitno za nastavak…

Kakvu ulogu tu imamo mi roditelji? Potaknuti dijete. Ako mi ne potaknemo dijete da što prije ispravi lošu ocjenu (osobito u nižim razredima), ono to gotovo sigurno neće samo od sebe učiniti! Barem ne tako brzo! A, upravo je važno reagirati što prije i iz razloga što u dugom periodu čekanja može stići još koja loša ocjena, što će postupno stvarati živo blato iz kojeg se kasnije teško izvući, osobito zbog pada samopouzdanja i motivacije.

Nadalje, u međuvremenu učeniku predmet može sasvim nepotrebno postati odbojan i povrh svega nepotrebno se ostavlja dojam nemarnog učenika. Primijeti li nastavnik da učenika loša ocjena ne dira previše, ne treba se čuditi da će se u trenucima ocjenjivanja (i zaključivanja) daleko manje preispitivati o ispravnosti ocjene koju namjerava dati. Time se pak postupno mijenja i slika koju nastavnik ima o učeniku, a to je nešto što ne želimo, osobito ako je ta slika do sada bila pozitivna! Jednom stečenu etiketu nemarnog učenika teško je odlijepiti s leđa.

Bitno je da jednom po jednom lošom ocjenom dijete ne počne u glavi razvijati misao „ne ide mi škola“! Takav poremećaj osjećaja vrijednosti i sposobnosti mogao bi trajno negativno djelovati i obilježiti dijete za nastavak školavanja ili čak cijeli život. Stoga je dužnost nas roditelja pomoći djetetu da opet stekne samopouzdanje nakon loše ocjene, koja se realno, svakome može dogoditi. A, da bi to uspjelo, treba ga samo potaknuti, motivirati i pomoći mu!

Smatrate li sadržaj članka korisnim, podijelite ga s drugim roditeljima!

Sretno dijete, sretna obitelj. Sretna obitelj, sretno dijete!

Javite se kako bismo zajedno pokušali riješiti bilo koju poteškoću ili problem kojeg Vaš školarac ima. Ne zaboravite, nekad je dovoljan samo jedan kratak razgovor, jedan samo drugačiji pogled na problem…

Ivor Vodanović, prof.

• Facebook
• Instagram

Odgovara li Vam to, možemo prvi kontakt ostvariti i putem WhatsApp-a.